Subvencionisani stambeni krediti za mlade, predstavljeni kao važna državna mera, u praksi privlače zanemarljiv broj korisnika, dok stručnjaci upozoravaju da se problem stambenog zbrinjavanja ne rešava populizmom, već stabilnim poslom i pristupačnim stanovima.
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić u junu je izneo podatke da je do tog trenutka bilo potpisano 1.440 ugovora za subvencionisane stambene kredite za mlade, a da je u proceduri bilo još 1.836.
On je dodao da je interes za te kredite izrazilo više od 5.500 mladih, za koliko je bilo predviđeno da država subvencioniše.
Međutim, ako se pogledaju podaci popisa stanovništva iz 2022. godine. Prema procenama po starosti, u Srbiji je tada živelo više od 1,4 miliona lica uzrasta od 15 do 34 godine, što je činilo više od petine od ukupnog broja stanovnika Srbije, odnosno skoro 22 odsto.
To znači da su subvencionisani krediti namenjeni za svega 0,4 odsto mladih iz ove grupe.
Krovna organizacija mladih Srbije (KOMS) sprovela je nedavno istraživanje među mladima, koje je pokazalo da skoro 70 odsto mladih ne razmišlja o podizanju subvencionisanih stambenih kredita za mlade, dok je svega 0,3 odsto njih apliciralo za tu meru podrške.
„Početkom ove godine smo videli jedan proces za Zakon o stambenim kreditima koji je bio potpuni promašaj, koji je uključivao samo nekoliko ljudi, svakako ne mlade, a čak ni Ministra turizma i omladine, kako smo saznali na sednici Saveta za mlade“, dodali su oni.
Istraživanje je sprovedeno sa učešćem više od hiljadu ispitanika od 15 do 30 godina.
KOMS je prezentovao i podatke o zapošljavanju mladih, kao i prosečnim platama koje smatraju da su pristojne za život.
„Mladi većinski veruju da su za dobijanje posla najvažnija lična i porodična poznanstva i kontakti, kao i članstvo i aktivizam u političkoj partiji, a tek zatim adekvatno formalno obrazovanje ili prethodno radno iskustvo. Oko 12 odsto mladih kaže da radi ‘na crno’, a blizu polovine mladih ne radi na poziciji za koju su se školovali“, pokazao je izveštaj KOMS-a.
„Mladi žele uređen sistem“
Profesor na Ekonomskom fakultetu u Kragujevcu Veroljub Dugalić za Danas objašnjava da je to zato što mladi ne žele ovakve mere države, već žele uređen sistem.
„Mladi hoće da mogu da završe školu koju žele, da mogu posle da se zaposle u struci i da od svojih urednih primanja rešavaju svoje stambeno pitanje. To je ono šta mladi žele, i da budu jednake šanse i mogućnosti za sve“, naglašava on.
Vlast to rešava tako što nudi da oni koji nemaju posao mogu da dobiju te kredite, podseća Dugalić.
„Pa posle kredite treba da im otplaćuju tetke, babe i strine. To nije rešenje, mladi su to prozreli. Mladi hoće uređen sistem, da imaju šansu da rade i da od toga mogu da otplaćuju sami svoje kredite“, smatra naš sagovornik.
I sam podatak koliko ima zainteresovanih za tu meru, prema njegovom mišljenju, najbolje govori o tome kakav je smisao i značaj takvih kredita i subvencija.
Populistička mera?
Mladi su, tvrdi Dugalić, prepoznali da se radi o populizmu.
„Kao i mnoge mere koje sadašnja vlast primenjuje i ovo je čist populizam. Isto je bilo sa onim helikopter novcem, po 100 evra mladima od 18 do 30 godina i to u više puta. To se zove kupovina glasača“, ukazuje on.
Dugalić podseća i da će biti odobreno nešto više od 5.000 takvih kredita za mlade.
„Odobrava se nekoliko hiljada u zemlji gde stotine hiljada mladih nema rešeno stambeno pitanje. To je mera samo da se zbrinu njihovi kandidati, članovi i ostali“, zaključuje on.
Bankarski savetnik Vladimir Vasić za Danas navodi da podaci KOMS-a potvrđuju ono što smo i ranije mogli da pretpostavimo.
„To je da sama ideja subvencionisanog kredita, iako na papiru zvuči privlačno, ne rešava suštinske prepreke koje mladi imaju kada razmišljaju o zaduživanju“, ukazuje on.
Pre svega, kako objašnjava, glavni problem nije sama kamata, već nedostatak stabilnih i dovoljno visokih primanja, kao i neizvesnost zaposlenja.
„Mladi često rade na određeno, honorarno ili u neformalnom sektoru, što ih automatski diskvalifikuje iz većine kreditnih procedura. Čak i uz subvenciju kamate, kredit ostaje dugoročna obaveza za koju je potrebno imati sigurnost u prihode“, naglašava Vasić.
Cene nekretnina
Drugi problem je, prema njegovim rečima, visina cena nekretnina, posebno u Beogradu i Novom Sadu.
„Upravo za ta dva grada je zainteresovano oko 70 odsto mladih. I uz subvenciju kamate, iznos kredita koji im je potreban za kupovinu stana u tim gradovima često prevazilazi njihove mogućnosti otplate“, ukazuje naš sagovornik.
Kao treći razlog, Vasić navodi nedovoljnu informisanost i složen proces apliciranja.
„Deo mladih nije detaljno upoznat sa uslovima, a deo odustaje kada vidi obim dokumentacije i procedura“, upozorava on.
Vasić ističe da je ova mera, kada je uvedena, imala potencijal da bude signal da država prepoznaje potrebe mladih, ali da se u praksi pokazalo da je ograničenog dometa.
„Subvencija kamate može biti značajna onome ko već ispunjava sve ostale uslove banke, ali to je mali broj mladih. Za većinu bi efektivnija podrška bila kroz širu stambenu politiku, podsticaj zapošljavanja, olakšice za prvu nekretninu i dugoročnu stabilnost tržišta rada“, poručuje on.
Kako zaključuje, sama mera nije nužno loša, ali je nedovoljna i preuska da bi imala ozbiljan uticaj na generaciju mladih koji se tek osamostaljuju.